уторак, 28. април 2015.

BELO PLATNO - SIMBOL ZA NEVINOST,JEDNOSTAVNOST,SAVRŠENSTVO



                                                              http://www.starizanatisrbije.rs/

Kažu da je bela boja  savršeno uravnotežena jer predstavlja sve boje u jednoj.

Bela boja je simbol za savršenstvo,čistoću,nevinost,jednostavnost. 

Zato je kod Srba belo platno,motiv koji čoveka prati u svim važnim dobima života.

Na rodjenju malog čoveka uviju u belo platno a na krštenju ga  takodje ogrnu belim platnom.

Veruje se da venčanje  u beloj odeći donosi sreću a mladencima se ruke vežu belim platnom.

Danas retko ko ima belu posteljinu ali se nadam  da još ima onih koji se sećaju divnih belih uštirkanih i mirisnih posteljina sa čipkama i vezom u kojima su se sanjali najlepši snovi.

Zašto smo odustali od te posteljine?

Razlozi su praktične prirode.Takvu posteljinu treba štirkati,peglati...a nema se vremena.

A nekada?

Nekada,kada se živelo sporije i imalo više vremena,žene ne samo što su prale,štirkale i peglale bela platna,nego su ta platna i pravile.I nisu to bila pamučna platna.Uglavnom su nastajala od kudelje.

Eto,vraćam se na priču o kudelji ili konoplji.

Nekada je skoro svaka kuća u Srbiji imala poseban deo zemlje,obično pored reke ili potoka, za gajenje konoplje.To mesto se zvalo KONOPLJARA.

Negde polovinom aprila a najkasnije odmah posle Djurdjevdana,sejala se konoplja.Djurdjevdanske kiše su bile prava blagodet za rast konoplje tako da je ona već krajem juna ili početkom jula narastala i odo 1 metar i bila zrela za berbu.Konoplja se brala ili čupala iz zemlje i vezivala u male snopčiće a kad se malo prosuši,potapala se u potoku ili reci i ostavljala da se kiseli u vodi nekoliko dana.

Zatim se vadila iz vode i sušila na jakom julskom suncu sve dok snopčići ne pobele.




Tada se počinje obrada konoplje ili TRLJENJE.Skoro svaka kuća je imala u dvorištu trlicu na kojoj se trljenjem od stabljike konoplje odvajao čvrsti deo a ostajao je vlaknast deo koji su žene prele i dobijale konac .Od tog konca su na razboju tkale platna.

Od onog najfinijeg i najtanjeg platna šile su se košulje,haljine,peškiri,stolnjaci ,zavese i posteljina.

Kako se ništa nije bacalo,od grubljeg vlakna se preo konac od koga se tkalo platno za slamarice.Za one koji ne znaju,slamarice su bile preteče dušeka.
U vreće(slamarice)ubacivala se slama i na tome se spavalo.Bile su mekane,šuškave i trebalo ih je protresati ali kažu da se na njima baš lepo spavalo.

Od najgrubljeg prediva tkalo se platno za džakove.

Platno za slamarice i džakove se nije belilo ali ono fino platno bi odmah kad se skine sa razboja nosilo na potok ili reku da se izbeli.

Platno se potapalo u vodu ,pa se sa jednog kraja vadilo ali pazeći da lice platna bude gore i stavljalo se na ravnu,uglačanu dasku na kojoj se presavijalo na otprilike 20-30 cm.Tako ispresavijano platno se lupalo prakljačom  da se što bolje ocedi pa se prostiralo po čistoj travi i ostavljalo na suncu.To mesto na reci gde se belilo platno,koristilo je celo selo i ono se zvalo BELILO.Moralo se paziti da se platno koje je na suncu ne presuši i ne požuti.

Kada bi se platno lepo izbelilo bilo je spremno za šivenje i vez ali se to radilo uglavnom zimi.

Devojke za udaju su pripremale svoju spremu.Vezle su košulju za venčanje,pa peškire za svatove,stolnjake,posteljinu,zavese,peškire za krštenje...





Ovo platno je kad se skine sa razboja bilo obično oštro i grubo ali je posle beljenja dobijalo i mekoću a što se više kasnije pralo bivalo je sve belje i mekše.

Sigurna sam da u mnogim ormanima(negde na dnu) ili u sanducuma, još ima zaboravljenih delova ovih devojačkih  sprema koje bi oplemenile i ulepšale stereotipne soliterske stanove .One sada nisu u trendu ali neka ih  oni koji su ih nasledili,ne bacaju. U njih je uloženo mnogo rada i ljubavi  a složićete se samnom i da su lepe.   













уторак, 21. април 2015.

KONOPLJA-KUČINA-KUDELJA


Biljka prošlosti koja nam donosi budućnost
   http://www.starizanatisrbije.rs/


Tradicionalna, danas skoro iskorenjena biljka, od koje je moguće napraviti preko 20 000 različitih proizvoda. 

Gledam juče jutarnji program TV Pink.

Gosti su profesor doktor Danica Grujičić  predsednica radne grupe ministarstva
zdravlja formirane da izradi zakon o legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe i Antonije Kovačević, predsednik  udruženja "Lekalizacija Srbije" .Razgovor je počeo da teče  normalno ali se ubrzo pretvorio u svadju i bio prekinut.

Nemam nameru da komentarišem ni njihove stavove ni ponašanje .

Pomislila sam kako je ova neobična biljka ponovo došla u centar pažnje(ne samo
kod nas) i upitala se šta mi ustvari o njoj znamo.

ŠTA ZNAMO O KONOPLJI ?

Mislim da većina nas vrlo malo zna o ovoj neobičnoj biljci osim da je opasna droga i da je njeno gajenje zabranjeno.
Istina je medjutim da je konoplja (lat: Cannabis)  jednogodišnja biljka  koja
ima više  vrsta: gajena (industrijska) konoplja , indijska konoplja i  divlja konoplja .

O poreklu konoplje postoje različite priče.

-Kažu da je Bog podario konoplju ljudima da im služi za sve.

- Postoje verovanja  da je poreklom iz Centralne Azije, Kine i severo-zapada
Himalaja, i već vekovima se koristi u različite svrhe.

-Neki  veruju   da potiče sa Kavkaza, baš odakle potiču i prvi ljudi – nefilimi tj.
divovi plavih očiju koji su stigli možda i iz svemira.

- Mnogi tibetanski budistički sveštenici smatraju da je konoplja najsvetija biljka na svetu.

BILJKA ZA SVE

 Ova jednogodišnja biljka sazreva vrlo brzo, od proleća do jeseni, i apsolutno svaki njen deo je upotrebljiv, bilo u industriji, medicini ili ishrani.

Industrijska konoplja, koja ima možda najširu upotrebu na planeti, u najgorem
slučaju je dvostruko isplativija od pšenice.

Gajanje konoplje kao i njena prerada nekada je bio jedan od najunosnijih poslova širom sveta, posebno u SAD. Konoplja je nazivana „usev od milijardu dolara“ i sve do 20. veka bila je naisplativiji usev na tržištu.

 Ona se koristi u industriji radi izgrade konopaca, tkanine, platna, hartije, odeće,
goriva, građevinskih materijala,  itd.

ZA ŠTA SVE KONOPLJA SLUŽI

Istorija upotrebe konoplje u pisanom obliku traje skoro 6000 hiljada godina.

Konoplja je jedna od prvih kultivisanih biljaka i smatra se da je upotreba konoplje stara koliko i agrikultura.

- 4500 pre nove ere - Konoplja je korišćena  u Kini za užad  i ribarstke mreže.

-Prva biblija, geografske mape, pomorske karte, zastave, prvi nacrt američke
Deklaracije o nezavisnosti i američki ustav bili su na papiru ili platnu od konoplje.

- Punih 150 godina Britanska enciklopedija se štampala na papiru od konoplje kao i sve školske knjige do 1880.god
.
-Skoro 80% odevnog tekstila, odeće, platna, zavesa, krevetskih posteljina itd. bilo je napravljeno od konoplje sve dok 1820. nije predstavljen pamuk „kao bolji“.

- Originalni džins koji je pravio Levi Štraus(popularne “leviske) bio je od
konoplje i to je bila praktično nepoderiva odeća koju su nosili američki goniči stoke.
Današnje farmerke su od pamuka i svi znamo koliko traju ali biznis sa džinsom bi načisto propao da su farmerke i dalje pravili od kudelje, zar ne?

-Slike Rembranta, Tomasa Geinsboroua, Van Goga kao i mnogih drugih slikara bile su radjene najčešće na platnu od kanabisa
.
 - Džordž Vašington i Tomas Džeferson su uzgajali konoplju.

 - Henri Ford 1941.god. razvija automobil koji koristi pogonsko gorivo napravljeno od konoplje.
    Vrata su bila napravljena od konopljinih vlakana, kao biljka je 4 puta jača od
    metala.

-Od konoplje se pravi gorivo, koje je u prošlosti korišćeno za lampe, a danas se
  koristi kao alternativno gorivo naftnim derivatima (tzv. biodizel).

- Presovane stabljike konoplje se koriste kao građevinski materijal. Zidovi od
  konoplje su jači od betonskih, a ujedno lakši i elastičniji.

- Kvalitene boje i lakovi pravljeni su od ulja konoplje sve do 1937. Čak 58.000 tona konopljinog semena korišćeno je u SAD za proizvodnu boja do 1935. godine.


 KONOPLJA DOBIJA NEPRIJATELJE

Konoplja ima kvalitetnije vlakno od drveta. Daleko manje nagrizajućih hemikalija je potrebno da bi se papir napravio od konoplje nego od drveta. Papir od konoplje ne žuti i veoma je trajan a biljka raste brzo i sazreva u jednoj sezoni, dok je drveću potrebno više godina.

 1916.god. američka vlada je izračunala da će do 1940. sav papir moći da se pravi od konoplje i da više neće biti potrebno da se seče drveće.

 „Uzgajanje i proizvodnja konoplje ne ugrožava prirodnu okolinu“, zapisano je u
američkom biltenu br.404 koji izdaje američko ministarstvo za poljoprivredu.
Ako bi svi plastični proizvodi umesto od naftnih derivata bili pravljeni cedjenjem ulja iz konoplje, prirodno bi se razgradjivali a plastika od naftnih derivata se ne
razgradjuje.

 Današnja plastika od nafte zato teško zagadjuje okolinu, ali ekologija se očigledno ne uklapa u biznis naftne oligarhije.

Najpoznatiji neprijatelji konoplje su :

Vilijam Rendolf Herst, poznat iz filma kao Gradjanin Kejn, i njegov „Hearst Paper Manufacturing Division“ .On je posedovao  brojne pilane i ogromnu zemlju na kojoj je uzgajano drvo za proizvodnju papira. Herstova kompanija je bila najveći snabdevač svih fabrika papira u SAD. Pored toga bilo je vlasnik nekoliko
najuticajnijih novina. 
Vilijam Herst je tako bio u poziciji da ostane bez unosnogbiznisa, u kome je još njegov otac počeo da zaradjuje stotine miliona dolara,ukoliko bi se umesto drveta kao glavna sirovina u izradi papira našla isplativija i manje štetna konoplja.

Lamont Dipon (Du Pont) imao je sličan problem pošto je već ušao u ogromne
investicije u poslovima oko prerade nafte. Korporacija Diponovih je 1937.
patentirala proces dobijanja sintetičkih materijala od nafte i uglja. Tu su bili
plastika, celofan, celuloid, metanol, najlon, rajon, teflon… Diponova korporacija je proizvodila i sve hemikalije koje su se koristile u dobijanju papira iz 
drveta.Dipon je podsticao svoje deoničare da investiraju u novu petrohemijsku filijalu sintetičkih materijala.
Pojava Fordovog automobila od konoplje bila je poslednji znak za uzbunu.

 Tako su zaključili da konoplja postaje izuzetno opasna za njihove investicije u
 petrohemiju pa jeskovan  plan: konoplja se mora zaustavi


BILJKA KOJA NAS JE IZVUKLA IZ POSLERATNE BEDE


Istorija upotrebe konoplje na Balkanu u pisanom obliku traje 2500 godina.Svi
narodi Balkana su je koristili, pa iako se upotreba konoplje tokom vremena menjala ona se u kontinuitetu koristi do dan danas. 

U Srbiji se za ovu biljku koriste još nazivi kudelja, kučina (jer je njena obrada težak"pseći" rad) i težina (zbog težine tkanine).

Jugoslavija se sredinom 20 veka. ubrajala medju najznačajnije proizvođače ove
industrijske biljke.  U periodu 1900-1960. godine na teritoriji sadašnje Srbije čak u 30 mesta se nalazila aktivna kudeljara za preradu kudeljne stabljike. U 
Odžacima je tada osnovana jedinstvena berza kudeljne stabljike odakle se diktirala cena od Italije do  Engleske.

Proizvodnja i trgovina kudeljom obavljala se u Odžacima, Leskovcu, Nišu, Vranju,na Zlatiboru, u Valjevu, Šapcu.... Jedan deo konoplje je obrađivan u domaćoj radinosti, a za industrijske potrebe radilo je 47 kudeljara. Najviše ih je bilo u Vojvodini, Leskovcu i Pančevu.

Biljka koja nas je "izvukla iz posleratne bede" danas se skoro uopšte ne gaji, iako Srbija ima povoljne klimatske uslove i kvalitetnu zemlju, pre svega zbog
nezainteresovanosti, slabog obrazovanja i nepostojanja kudeljara.

Danas ću ovde da završim priču o konoplji  ali ću je nastaviti.

Nastaviću pričom o konoplji u Srbiji u prošlosti i o nekim starim zanatima koji su

koristili ovu neverovatnu biljku kao sirovinu.

петак, 17. април 2015.

ZANIMANJA STARA I NOVA








Sve do pre neki dan sam bila ubedjena da znam šta sam po zanimanju ali posle jednog razgovora sa prijateljicama više nisam sigurna.

Pričamo mi tako nešto neobavezno,kad jedna prijateljica moje prijateljice reče "pa zna on šta priča.On je po zanimanju ambasador".

Ja se tu diskretno ubacih sa primedbom da ambasador nije zanimanje jer sam ja,na primer ,završila medjunarodni smer na Fakultetu političkih nauka i po zanimanju sam Diplomirani politikolog(tako mi bar piše na diplomi)


Tu se onda priča o zanimanjima  proširila.Ja sam tvdila da je zanimanje posao za koje je neko osposobljen  i za koji je neophodno proći odgovarajuće školovanje i  tvrdila da ambasador nije zanimanje.


Bilo je i drukčijih mišljenja i da bi skratile diskusiju ,rešimo mi da ukucamo "Klasifikacija zanimanja",da kliknemo i vidimo ko je u pravu.


Tako smo i uradile.Kliknusmo na  webrzs.stat.gov.rs (Republički zavod za statistiku) i imam šta da vidim.

Tekst objavljen 2011 godine,dakle savremena zanimanja.

Navešću samo deo.


Класификација занимања - Систематски списак назива занимања
18 Републички завод за статистику

1 РУКОВОДИОЦИ (ДИРЕКТОРИ), ФУНКЦИОНЕРИ И ЗАКОНОДАВЦИ
11 Генерални директори, виши функционери и чланови извршних и законодавних тела
111 Носиоци извршних и законодавних функција
1111 Носиоци извршних и законодавних функција
1111 Градоначелник
1111 Државни секретар
1111 Заменик министра у влади
1111 Министар у влади
1111 Народни посланик
1111 Одборник градског/општинског већа
1111 Председник владе (Премијер)
1111 Председник градског већа
1111 Председник државе
1111 Члан владе
1111 Члан парламента

1112 Високи државни службеници (функционери)
1112 Амбасадор

Ovo je pisano ćirilicom jer sam kopirala.


Tako ja priznadoh da nisam bila u pravu,da ambasador jeste zanimanje i zapitah se da li sam ja onda osoba bez zanimanja jer tamo na spisku nema Diplomiranog politikologa?


Ali meni to i nije važno jer se ionako nikada nisam bavila politikom ni ovom unutrašnjom ni spoljnom a sada sam se ionako prekvalifikovala u zanatliju.


Posle sam nešto razmišljala kako se sve menja pa i zanimanja.


Zanimanja su nastala(kako sam ja nekada učila) sa podelom rada u društvu i kako se društvo menjalo i modernizovalo ,tako su se i ona menjala.

Neka su nestajala a pojavljivala se nova i to je razumljivo i normalno.

Normalno je i što ta neka zanimanja imaju strane nazive koje  smo prihvatili.Tako je bilo oduvek .  I danas imamo šnajdere,šustere,sitoštampare....ali imamo i 

menadžere(raznorazne),merčendajzere,trejdere...

Ne bi to bilo čudno da ta zanimanja i ranije nismo imali ali  valjda 
asistent prodaje lepše zvuči od prodavac
merčendajzer  lepše od aranžer(što isto tako nije naša reč) a mnogo lepše od uredjivač izloga.


Kad vam neko kaže da je trejder nemojte da se zbunite a ni da ga pitate šta je to(da ne ispadnete prosti i neobrazovani) Trejder je ustvari šef nabavke odredjene vrste proizvoda.


Ejč-arovi su oni koji rade u kadrovskoj službi  a ako vam nije baš jasno šta rade pi-arovi,nemojte se uzbudjivati jer to mnogima nije jasno.Postalo je bitno da koristiš reči koje malo ko razume i onda si nekako važniji.
Sada ti pi-arovi,asistenti prodaje i slični idu na treninge(ne,to nisu treninzi kao ono nekada.Nekada su sportisti imali treninge a ovo su sada neki drugi treninzi)

Oni sada prate „šoping habits” kupaca, pričaju da potrošačima nude sve više „pi-ela”, hvale sa da im raste „šer” na „ritejl” tržištu... pa ko razume,razume.


I da,bitno je da se pridržavaju dres koda !






среда, 15. април 2015.

ŠTA SE NEKAD JELO



                                                         STARI  RECEPTI




                                          http://www.starizanatisrbije.rs/

Razmišljam nešto zadnjih dana o hrani,tačnije o mnogobrojnim receptima koje nalazim na internetu.


Ponuda je stvarno raznovrsna i svako može  da nadje nešto za „svoju dušu“ bez obzira da li su to jela koja se spremaju „na brzaka“ ili ona za čiju pripremu vam treba dosta vremena i ljubavi prema jelu ili onima za koje ga spremate.


Imam ja svoje foldere za razne recepte,  mada,priznajem,moja jela za svaki dan se uglavnom zovu „trenutak inspiracije“ .

To znači da iskoristim ono što imam u kuhinji i skoro uvek ispadne dobro ali se takva jela teško mogu ponoviti :)


Za specijalne prilike i raspoloženja volim da napravim nešto i po starim oprobanim receptima.To je najčešće nešto iz kuvara moje mame.

Sveska je u prilično lošem stanju i na njoj su vidljivi tragovi mnogih sastojaka koji su korišćeni za spremanje ,manje-više,slatkiša.


Ove recepte sa interneta uglavnom isprobam za vikende pa ih onda uvrstim u one „koji će se praviti“.


Nisam ja nikada bila neki gurman.Čak se može reći da sam kao dete bila „mrljava na hranu“ .Znala sam da izvoljevam  pa su moji roditelji nekada  gubili strpljenje.Otac je nekako bio strpljiviji po tom pitanju ali sam kada bi rekao „Da nećeš možda gurabije?“ znala da sam preterala.


Nikada ga nisam pitala šta su to gurabije i stalno sam mislila da je to nešto ružno.


Prošle su godine i ja sam se zatekla kod drugarice kada je njen otac došao sa puta.Bio je kod rodjaka u Crnoj Gori i oni su mu naravno,po starom običaju ,spakovali nešto da ponese od hrane jer je“ put dugačak „


Tako on izvadi iz torbe kutiju u koju su bile spakovane gurabije i sav ozaren nam reče da je to nešto što moramo da probamo i što je on kao dete mnogo voleo ali se spremalo samo za praznike.


Na sam pomen gurabija,dobila sam želju da što pre odem kući mada je to bilo nemoguće.On je insistirao da ih probam i pošto sam bila lepo vaspitana,rešila sam da probam te čuvene gurabije.Nisam čak bila sigurna ni da li su slatke ili slane dok nisam probala .


Gurabije smo brzo pojeli a moja mama je bila baš iznenadjena kada sam je pitala „Što ti nikada ne praviš gurabije?


Nabavila je recept i od tada su gurabije bile u našoj kući na listi mojih omiljenih poslastica.


Nije to neki komplikovan i kremast kolač .Vrlo se jednostavno pravi i što duže stoji lepiši je i ukusniji.Možda najviše podseća na medenjake.




EVO I RECEPTA !

GURABIJE

Potrebno je :

·         250 grama masti
·         250 grama šećera
·         3 jajeta
·         500 grama brašna       
·         Strugana kora limuna,  malo oraha ili meda

Dobro umutite mast i šećer(da se šećer istopi) pa dodajte jedno po jedno jaje i dalje muteći.Na kraju dodajte struganu koru limuna(može i bez toga ali lepše miriše sa korom limuna).Onda dobro izradite(umesite )testo i pravite loptice koje pritisnete malo dlanom a u sredini napravite udubljenje u koje možete da stavite jezgro oraha ili kašičicu meda.

Poredjajte ih u pleh koji ste podmazali i pecite na umerenoj vatri dok ne porumene.Ja ih izvadim čim dobiju žućkastu boju.

Trebalo bi da ih ostavite bar do sutra pa da ih onda poslužite.






четвртак, 9. април 2015.

STARI ZANATI: USKRS I FARBANJE JAJA

STARI ZANATI: USKRS I FARBANJE JAJA: http://www.starizanatisrbije.rs/ Ovih dana na internetu sam "naletela" na bar 15 novih načina za farbanje jaja. Svi...

USKRS I FARBANJE JAJA


Ovih dana na internetu sam "naletela" na bar 15 novih načina za farbanje jaja.

Svi kao da se utrkuju da pronadju način da jaja što manje liče na uskršnja.Naišla sam čak i na  varijantu farbanja jaja sa penom za brijanje ?!!!


Izgleda da su svi zaboravili zašto se jaja farbaju i kako se farbaju.Slažem se da  mogu da budu  i vesela i šarena ali kada sam videla da na njih lepe i sličice Supermena,Barbika i ko zna kojih sve likova iz crtanih filmova ,odlučila sam da ja ove godine a i ubuduće ,jaja farbam onako kako su se nekada farbala.


"Čuvarkuća" će naravno biti prvo ofarbano jaje i biće CRVENO!

Čuvaću ga na posebnom mestu do sledećeg Uskrsa.Ovo jaje,po narodnom verovanju ,ima zaštitnu moć i brani ukućane od bolesti i zla.


Staviću ga da prenoći u vodi sa cvećem pa da se na Uskrs umijemo ovom vodom i po licu protrljamo ovo crveno jaje i da budemo zdravi i rumeni!


Farbaću jaja i u "lukovini" a šaraću ih voskom.Znam da je to dugotrajan proces da je potrebno strpljenje  ali Uskrs je jednom godšnje i kada nešto radim onda želim da ga uradim na pravi način.




Deci će se sigurno svideti  ovakva jaja .I sada je  ,naročito deci, najlepši doživljaj kucanje jajima.Pobednik(onaj ko ima najjače jaje)uzima sva jaja koja je kucanjem razbio.

Uskrs je porodični praznik i trebalo bi (bar je tako bilo nekada ) da oni koji su postili odu u crkvu da ih sveštenik pričesti vinom i naforom(hlebom) a domaćica sprema za doručak: sir,suvo meso i mladi luk 

.Za ručak se sprema pileća supa,sarmice od zelja i uskršnja pečenica .Tu je naravno i okrugao uskršnji kolač u obliku pletenice u koji se utisne crveno jaje.




Eto,učinilo mi se da smo malo zaboravili kako treba obeležiti ovaj dan pa sam ovo napisala.

I da ne zaboravim,na Uskrs se ljudi pozdravljaju 

"Mir Božji,Hristos vaskrese" 
"Vaistinu vaskrese"


Zaboravite sve one" maštovite" SMS poruke koje toga dana svi šalju,dovoljno je ovo što sam napisala.
Прикажи мање

среда, 8. април 2015.

TORBE


                                                                       http://www.starizanatisrbije.rs



Kažu da besposlen pop i jariće krštava.

Ja nisam  besposlena  i baš sam žurila na posao ali mog autobusa,kao za inat,nema i nema.

Na stanici sve veća gužva i sve više žena.Većina je nervozna.Vade telefone iz torbi i gledaju koliko je sati.Druge vade telefone i počinju da pričaju.Razgovori i nisu baš važni nego više onako,da skrate vreme.

I tako ja „uhvatim“ sebe da počinjem da zagledam njihove torbe .Pogledam torbu i u glavi zamislim kakva žena je odabrala tu torbu i zašto.Da li je kupila zato što joj je praktična,što nije skupa,što joj se uz sve slaže,što hoće da ostavi utisak na okolinu.....

Onda pogledam u vlasnicu  da vidim da li sam dobro procenila.

Mislite da  o ovome  baš i  ne razmišljaju skroz normalni ljudi?

Pa možda i nije baš  normalno  ali ja mislim da  su torbe  ogledalo vlasnika i tajnovito skrovište za mnoštvo sitnica koje su nam neophodne u životu.




Imate torbe sa  mnogo pregrada i džepova ili bez njih,sa šnalama,kopčama ,vezom,trakama,šljokicama ili potpuno jednostavne,one prate ženu od jutra do večeri.

Nisam  baš sigurna kada su počele da se nose torbe  ali znam da su  tokom vremena u skladu sa modom menjale oblik i veličinu,ali namenu nikada.




 Bilo da su radjene su od kože,tekstila,od grublje ili finije vune,konoplje,lana ili pamuka,nosile su se i nose se na pijacu,u nabavku,školu,na posao,izlete,prijeme....i jednostavno su neizbežne gde god da krenemo.






Može ona biti  mala,velika,meka,kruta,otmena,elegantna,poslovna....sa dužim ili kraćim drškama,na ramenu ili u ruci,svejedno,ona  je omiljeni detalj ženske garderobe koji izražava vidljiv deo njene ličnosti ali i onaj drugi,skriveni i tajnovit.Mi žene najbolje znamo, a nekada se bogami i same iznenadimo ,šta sve može da se nadje u našoj torbi.

Tašna uliva ženi sigurnost skrivajući u sebi bezbroj dragih stnica i ubedjena sam da izmedju žene i njene torbe postoji neki poseban odnos.





четвртак, 2. април 2015.

NARODNA NOŠNJA

                                    


                                           NARODNA NOŠNJA

                                    http://www.starizanatisrbije.rs

                                       GALERIJA STARA SRBIJA 

                                        Narodna nošnja je  oznaka identiteta .

                                                                 
 Srpska narodna nošnja , nekada svakodnevna odeća, bila je  glavna  oznaka etničke pripadnosti kojom su se Srbi razlikovali od stranaca i moćnih osvajača i zauzima istaknuto mesto u kulturi i tradiciji srpskog naroda.
Narodna mašta i smisao za lepo su bili  nepresušni izvor ideja za žene koje su stvarale najlepše primerke narodne nošnje.
Odeća i obuća su u nekadašnjoj Srbiji bile veoma raznolike.Svaki kraj je ima nešto svoje,prepoznatljivo. I baš ta raznovrsnost ,bogatstvo veza,nakita i ukrasa su učinili srpsku narodnu nošnju jedinstvanom.
Nekada se po šari na suknji ili kecelji,po obliku opanaka,po boji gajtana kroju i drugim detaljima moglo prepoznati iz kog kraja je ta nošnja.
Po nošnji se mogla  zaključiti i starost onoga ko je nosi,(naročito kod žena)ekonomska situacija ,kao i položaj u porodici i društvu.

MUŠKA NOŠNJA 

Osnovni deo muške nošnje sve do polovine XX veka je bila KOŠULJA,bele boje,različitih dužina(kratka do struka ili dugačka do članaka) a najčešće od kudelje,lana ili pamuka.

ČAKŠIRE  su se najčešće šile od sukna i bile su bele(istočna Srbija),crne,sive ili braon boje.
JELEK  je takodje bio od sukna i bogato ukrašen crnim ili plavim gajtanima a ispod njega a preko košulje se opasivala TKANICA koja se tkala od raznobojne vune.
ČARAPE su se plele od vune i razlikovale su se po dužini,boji pletiva i šarama.
OPANCI  su uvek od kože i razlikuju se po obliku.
ŠUBARE  su uglavnom bile od jagnjeće kože crne boja a u istočnim krajevima Vlasi nose velike šubare od bele ovčije kože.

ŽENSKA NOŠNJA 

 
Je bila mnogo raznovrsnija i raskošnija od muške .Bogata je vezom,čipkom i raznobojnim tkanje.
KOŠULJE su bele,od konoplje,lana ili pamuka i kao i muške,različite dužine.One dugačke koje se vide ispod suknje ukrašavane su vezom ili čipkom.
SUKNJE  su tkane od vune a po boji i kroju se razlikuju u zavisnosti iz kog su kraja.
JELEK se nosio preko košulje i obično je bio od tamnoplavog ili bordo  pliša,bogato ukrašen srmom i šljokicama.
TKANICE su se kao i muške,tkale od raznobojne vune ali su bile uže.    
 

KECELJE  su bile najšarenije.Negde su tkane od raznobojne vune a u Šumadiji su od crnog pliša sa vezenim raskošnim cvetnim motivima  i oivičene crnom čipkom.
ČARAPE  su pletene od crne vune i vezene(najčešće pokrsticom)  a razlikovale su se čarape za svaki dan ,praznične ili darovne.


NAKIT

Lepotu narodne nošnje je dopunjavao raznovrsan i bogat nakit.Seoske devojke su naješće svoje pletenice ukrašavale ružama ili crvenim muškatlama.
Na grudima su nosile niske ili djerdane koji su često pokrivali cela prsa a napravljeni su od srebrnjaka i zlatnika .Pored skupocenog nakita,nosile su se i djindjuve raznih vrličina i boja,mada najčešće crvene.
Danas se narodna nošnja kupuje uglavnom za kulturno umetnička društva mada pojedini delovi nošnje mogu da se savršeno uklope i  u savremene odevne kombinacije .