субота, 28. март 2015.

EKONOMSKA KRIZA I MODA


                                        ove ručno tkane haljine su (naravno) moji radovi

                                                    Galerija "STARA SRBIJA"

                                                            http://www.starizanatisrbije.rs

Evo već mesecima,pa i godinama,nas svakodnevno sa TV ekrana obasipaju vestima o ekonomskoj krizi koja će potrajati,kao da je to nešto novo za nas.
Istovremeno nas obasipaju reklamama.

Koliko puta ste zaboravili koji film gledate jer su medjuvremenu ubacili blok reklama u kome nam nude čudotvorne kreme sa revolucionarnim formulama,koje ne samo da peglaju bore,nego i povećavaju naše samopouzdanje?

Pa one maskare koje povećavaju volumen naših trepavica i oči čine krupnim a pogled tajanstvenim.Pa šamponi koji kosu čine sjajnom,jakom,bujnom i naravno,povećavaju joj volumen.
Ma znamo mi9 da je to sve laž.Mnoge od nas su se,medjutim primile,jer ko ne želi da produži mladost?

I dok utvrdimoda smo se prešle,kasno je!Pare odoše.Shvatamo mi da nije sve kao na reklami.Puno je podvala oko nas.Varaju nas ali i mi varamo.Ne,nisam mislila bukvalno.Znamo da su žene modu uvek doživljavale kao nešto što im život čini lepšim,boljim i što im pomaže da se bolje osećaju pa ni u ovom kriznom vremenu ne želimo da se lišimo tog zadovoljstva.

Bila sam ovih dana na dve svadbe gde je bilo puno žena različitih godina koje su naravno želele da izgledaju što lepše.

Bilo je onih koje garderobu kao i satove,naočare za sunce i mobilne telefone kupuju kao simbole.Na sebi su imale sve "firmirano" i nabavljeno kod njihovih proverenih "šanera".Tosu one pasionirane kupoholičarke kojima ti statusni simboli daju samopouzdanje.

Ali bilo je tu i dosta žena i devojaka koje se ni u ovim kritičnim vremenima ne lišavaju zadovoljstva koje pruža kupovina,ali razumna kupovina.One očigledno i dalje šopinguju,stim što promisle pre nego što kupe nešto skupo.Te žene šopingu pristupaju na nov način.Nisu ništa izgubile na svojoj ženstvenosti i ako je očigledno da ih ne interesuju stvari za jednu sezonu ili jednu svadbu.
Odlućile su se za neke "komade"koje će moći duže da nose i kombinuju.
I eto,zaključila sam da je život možda šarena laža ali da i kriza može da učini nešto dobro.

Mnogim ženama kriza je pomogla da iskristališu svoj stil.Ima dosta modernih žena koje svoju ličnost iskazuju i kroz ono što nose na sebi jer znaju da to puno govori i onome što nose u sebi.





недеља, 22. март 2015.

KRSTENJE



Koliko puta ste čuli “Ma jesi li ti kršten?”

Skoro svakog dana to neko nekome kaže i ne razmišljajući o tome šta uopšte znači biti kršten.


O krštenju sam ovih dana dosta slušala jer moj rodjak treba da krsti jednu bebu pa sada svi pričaju o tome.Priče počnu od toga šta on treba da pokloni  kumčetu a onda svako  od rodbine i prijatelja ima svoj predlog i svi znaju kakvi su običaji.Bilo je tu takvih saveta i priča da mi je sada žao što ih nisam zabeležila.


Svi se kao sećaju kako je to nekada bilo jer su čuli od svoje babe,strine….

Onda se priča prenese i na to ko treba a ko nikako ne bi trebao da prisustvuje krštenju,pa šta roditelji trebaju da spreme  za poklon kumu,kumi,njihovoj deci a bogami su neki pominjali i širu kumovu porodicu.


A pokloni?

 Od zlatnih mindjuša,narukvica,lančića,parfema,pa košulja,pižama za kumovu decu,ćebadi…..

Razumem ja da su se danas  u neprestanoj trci za vremenom i novcem, čemu veći deo čovečanstva  robuje, eri  globalizacije koja poništava mnoge posebnosti naroda i zemalja, zamenjujući ih  pomalo bezličnim vrednostima,mnogi običaji promenili  ali se pitam da li mi  znamo  šta su pravi narodni običaji?


Jedna od najznačajnijih uloga običaja je očuvanje identiteta naroda a nastali su da zadovolje najrazličitije ljudske potrebe.Kako su se  te potrebe razvijale i menjale, tako su se menjali i običaji.
 Danas, u izmenjenim uslovima , prisutna je i izraženija želja da se mnogi zaboravljeni običaji obnove i utkaju u kontekst savremenog života ali se u nekim stvarima preteruje i običaji gube svoju autentičnost.


Ali da se vratim krštenju.

Gledala sam malo šta o krštenju kaže  Srpska pravoslavna crkva.

Krštenje je Sveta tajna nakon koje čovek zvanično postaje hrišćanin. Isključivo krštena osoba može da obavlja sve ostale svete tajne i obrede koji se tiču crkve.

Vreme krštenja

Imajući u vidu, da je krštenje svečani dogadjaj,njega obavezno prate i  gozbe i pripreme svečanog ručka pa crkva preporučuje da se krštenja obavljaju u dane kada se mrsi a ako se krštenje obavlja uz post,obavezno se sprema posna hrana.
Krštenje se može obaviti u bilo koga dana i u bilo koje doba dana ili noći.

Znamenje

Par dana posle rodjenja deteta,vrši se znamenje bebe.
Neko od članova porodice  odlazi kod sveštenika po znamenje noseći mu flašu vode. Sveštenik osvećuje vodicu i u nju dodaje bosiljak. Potom izgovara ime koje će dete nositi dok se ne krsti.
 Vodom donetom kući beba se kupa narednih četrdeset dana.

Krštenje

Posle nekoliko nedelja, dete je spremno za krštenje .
Krštenje se obično vrši u manastiru ili crkvi, a sve češće sveštenici dolaze i u kuću roditelja.

 Za krštenje je potrebno spremiti:

 Krsnicu: platno u beloj boji kojim će se dete uviti odmah po krštenju. Kasnije, od tog platna detetu se šije komad odeće.

 Zatim je potrebno pripremiti vodu kojom će se dete krstiti, a nakon obreda njome treba zaliti cveće. Tokom čina krštenja, sveštenik detetu odseca pramen kose koji stavlja u vosak koji se, zajedno sa svećom koja je tom prilikom gorela, čuva u kući.

Majka na krštenju

Iako je krštenje deteta važan događaj u životu svake majke, ona ipak ne sme prisustvovati u slučaju da se dete krštava pre četrdesetog dana života, jer se veruje da je tokom tog perioda žena nečista. 
Ako se krštenje obavlja posle četrdeset dana,poželjno je da majka prisustvuje krštenju jer je to veliki dogadjaj i za nju i za dete.
Krštenje svakako ne može proći bez kuma.

 Kum  je duhovni otac deteta i osoba koja mu daje ime. Da bi mogao da krsti dete, kum takođe mora biti kršten po pravoslavnom obredu i mora biti punoletan. Uloga kuma nikako ne može pripasti roditeljima, rodjacima ali ni monasima.
Kum mora biti pravoslavne vere,kršten,čistog i moralnog života.Mora biti punoletan,fizički i duhovno zrela osoba .Kum se na krštenju u ime deteta odriče satane i sjedinjuje se sa Hristom.On ispoveda simbol pravoslavne vere u ime kumčeta i zato je njegova dužnost  da u daljem životu brine o svom kumčetu.
U našem narodu se kum uvek izuzetno cenio i narod je govorio: “Bog na nebu,kum na zemlji”

Nekada se od  kuma očekuje  da pokloni zlatan lančić ili narukvicu i krstić, pa belo platno, pa odelce, sveće i uslugu... Ali za one kojima krštenje deteta nije pitanje forme, već suštine, sve je potpuno drugačije. Kako je za ovakve roditelje važno da kum ispunjava norme duhovnog vođe, svo slavlje se svodi upravo na suštinu, bez glamuroznih poklona, bez luksuznih odelaca, bez danonoćnog party-ja...

Za roditelje koji su, u današnje vreme, prilično finansijski ograničeni mnogo više znači da detetu poklonite nešto što će mu biti uspomena ili neki praktičan poklon.





субота, 14. март 2015.

SUVENIRI - USPOMENE I POKLONI




                   SUVENIRI


Pre neki dan dodje  u galeriju žena koja skoro se izvinjavajući,reče da bi ona samo da pogleda šta sve imamo.
I dok je razgledala započesmo razgovor.Divila se ona proizvodima  ali mi je rekla da je šteta što nismo na "boljem mestu",odnosno što mnogi turisti ili naši ljudi koji žele da nekome podare poklon iz Srbije,ne znaju da nas nadju pa su usmereni na" one tezge u centru grada sa štancovanim magnetima i šoljama sa nalepnicama."
Pokušala sam da joj objasnim da su prodajna mesta u gradu za nas koji se bavimo starim zanatima preskupa kao i reklamiranje u štampi a ona mi reče.
- Pa što se sami ne reklamirate?Zašto postoji internet,FB ? Pozovite ljude da dodju i vide šta radite jer mnoge to interesuje a ne znaju da vas nadju.Evo ja ću deliti vašu reklamu čim je postavite na FB.

Obećala sam da ću to uraditi mada nisam sigurna da to baš i umem i evo sada ispunjavam obećanje i i POZIVAM sve koji žele da kupe autentičan suvenir:


Dodjite u Galeriju“STARA SRBIJA“ u Beogradu,Maksima Gorkog 34 (jedna autobuska stanica posle Kalenić pijace ako ide iz grada i izaberite suvenir koji će Vas uvek podsećati na Srbiju
http://www.starizanatisrbije.rs/
Suveniri su istorija, običaji, kultura i folklor jedne zemlje. Mi ih izrađujemo od prirodnih materijala vodeći računa o običajima našeg podneblja i navikama i potrebama savremenog čoveka.
 Želja nam je da Vam naš suvenir osveži uspomene ili da njima obradujete drage ljude. Izrađujemo ih s puno ljubavi kombinujući različite materijale (tekstil, drvo, glinu, keramiku) i ukrašavamo ih vezom, heklanim ili pletenim detaljima, ocrtavamo ….
Pre nego što sa odmora u našoj zemlji krenete kući, ponesite sa sobom deo Srbije!
 Suveniri koje ovde možete kupiti zauvek će vas podsećati na dane provedene u Srbiji a možete ih i pokloniti dragoj osobi i njoj pokazati koliko je Srbija lepa i posebna.
Delovi narodne nošnje su autentični  suveniri iz Srbije
Šajkače, šubare, košulje,suknje,kecelje, jeleci, čakšire ,koporani,tkanice,vezene čarape i opanci, će Vas osvojiti svojom lepotom i raznolikošću.
Liciderski kolačI
  Liciderska srca od davnina su bila znak pažnje i ljubavi. Njih su mladići poklanjali devojkama i tako pokazivali svoju naklonost. Danas, ovim poklonom možete oživeti stari običaj – poklonite ga nekome i pokažite koliko vam je do te osobe stalo. Liciderski kolači su najčešće u obliku srca, ali njima možete poslati i drugačije poruke – kupite potkovicu  za sreću, kućicu za porodicu, konjiće, zvezdice ili cvetiće da obradujete najmlađe… Svi liciderski kolači su ukrašeni tradicionalnim srpskim bojama i šarama i ručno su izradjeni.
VEZENI stolnjaci,kuvarice,svadbeni peškiri,podmetači za slavski kolač,kecelje sa autentinim motivima,takodje će Vas podsećati na dane provedene u Srbiji i oplemeniti proctor u kome živite.
STARI NARODNI INSTRUMENTI : frule, gusle ili dvojnice  pomoći  će Vam da i kada budete daleko, čujete zvuke Srbije.
ČOKANJI od peskiranog stakla (sa motivima Srbije ili Beograda),ili ručno ukrašeni hrastovom piljevinom bilo da ih kupite na komad ili komplet od 6 komada sa flašom u kutiji  biće lep i originalan poklon.
Tu su i grnčarski proizvodi,ručno tkani i  pleteni odevni predmeti i predmeti za uredjenje stana,magneti,obeleživači za knjige,slike,privesci….
Na Vama  je samo da izaberete koji su vam suveniri najlepši ali za koji god da se odlučite, ponećete sa sobom delić lepe, i po mnogo čemu, jedinstvene zemlje.

http://www.starizanatisrbije.rshttp://www.starizanatisrbije.rs

четвртак, 12. март 2015.

ZANATSTVO U SRBIJI -PORODIČNE FIRME U BUDUĆNOSTI


                                        SAMO TREBA RADITI
                                 http://www.starizanatisrbije.rs



 Danas sam shvatila koliko je važno i korisno da se redovno čitaju novine i slušaju vesti.Saznate tako mnogo toga korisnog i važnog što se tiče posla kojim se bavite a vi, ako ne otvorite novine i ne pročitate šta su  ankete i statistike pokazale ,ostajete potpuno neobavešteni.

Evo ja sam već duži niz godina PRIVATNIK ili PREDUZETNIK (izaberite izraz koji vam se više dopada),istina mali ,ali to je danas  prava stvar!

Ako ne verujete meni,pročitajte novine i to ne bilo koje.Eto u Politici pročitah 
da su baš mala i srednja preduzeća  postala dominantni modeli u razvijenim ekonomijama, pri čemu apsorbuju šezdeset odsto ukupne svetske zaposlenosti .
Statistike kažu da sve svetske ekonomije porodični posao(a mala i srednja preduzeća su uglavnom porodična preduzeća) smatraju velikim saveznikom i veoma važnim za privredni i socijalni razvoj svake države.

Kažu da će  to  polako i sigurno postati uobičajeno i kod nas, s obzirom na broj nezaposlenih, posebno onih koji su prevalili petu deceniju.!?

Jedan profesor sa ekonomskog fakulteta ima i objašnjenje za tajnu uspešnosti malih preduzeća,odnosno porodičnih firmi.On objašnjava  da je razlog što su porodična preduzeća vitalnija od mnogih drugih preduzeća taj što su članovi
 porodice spremni da se posebno žrtvuju za dobrobit preduzeća a Nacionalna agencija za regionalni razvoj pomaže malim i srednjim preduzećima,od praktične podrške za osnivanje firme do finansijskih programa podrške.

I sve je jako prosto.Samo treba raditi....

 I da, recept za opstanak i napredak porodičnih preduzeća ,a to su kod nas uglavnom zanatske radionice,je  jak preduzetnički duh roditelja, optimistična vizija budućnosti i zdravi porodični odnosi što će učiniti  da deca požele da nastave da neguju duh porodičnog biznisa. 

 Eto kako je sve jednostavo!Samo treba čitati novine i slušati stručnjake a ja umesto da se bavim istraživanjima i savetima savremenih stručnjaka našla i čitala neki stari tekst o porodičnim firmama .

Možda se ne uklapa u savremene ekonomske odnose ali nije loše pročitati ga.


Lekcije iz davnih vremena o porodičnom biznisu

Odlomak iz knjige 120 zlatnih pravila za trgovinu, Cerbeer de Medelsheim, reprint izdanja iz 1929, ASEE Books, Novi Sad

Ako imate dece i oni pokazuju volju i sposobnost da postanu trgovci ili yanatlije, učinite da se što ranije upoznaju sa poslom.
U tom cilju dajte ih kod drugih ljudi u službu, jer tako će bolje da naviknu na disciplinu i da budu prilježniji. Sem toga upoznaće se sa metodom rada različitim od vašeg i docnije će moći da izaberu koji im se više sviđa; ako iz usta drugih nameštenika čuju kritike na račun šefa, bar taj šef neće biti njihov otac, a ako su neke od tih kritika osnovane, izvući će iz njih neku korist. Poznato je da su očevi mahom vrlo rđavi vaspitači, jer su uvek skloni da popuste svojoj deci. Iz tog razloga deca treba da uče posao kod drugog šefa.
Pustite decu da od malena idu kroz vaše lokale, kancelarije i radionice; tu će oni nesvesno primiti prve lekcije, koje će im poslužiti docnije u životu.
Možda će oni malo i smetati, možda će nekoga radnika i činovnika odvojiti za trenutak od posla pitajući ga nešto ili tražeći da mu nešto pokaže ili objasni. Ne mari ništa. To je mnogo bolje nego da dete ne ulazi u vaše preduzeće, jer u ovom drugom slučaju može lako svoje interesovanje preneti na neki drugi teren. I jednog dana kad budete želeli da vaš sin preduzme vaš posao, videćete da on nema za njega nikakvog interesa, – čemu ćete biti sami krivi.
Treba da budete načisto sa tim da li želite da vaša deca pođu vašim tragom. Ako  to želite, gledajte da što ranije probudite u njima istu  želju .
Vaspitajte decu tako da poštuju vaš poziv, neka se ponose svojim ocem, neka se interesuju za njegov posao, neka im je ambicija da jednog dana zauzmu njegovo mesto. Ako je vaša radnja dovoljno velika da može da izdržava nekoliko porodica i ako se vaši sinovi dobro slažu, vi radite sa sinovima ortački, zatim im predajte radnju. Ako je vaše preduzeće skromno, ostavite ga jednom sinu, po pravilu najstarijem, a za druge se pobrinite da na drugoj strani nađu posao; sve to treba da bude unapred određeno i vaši sinovi treba sve unapred da znaju, tako da niko ne doživi razočarenje niti da može zavideti drugima.




уторак, 10. март 2015.

NEKAD SE HRANA POŠTOVALA I BILA STATUSNI SIMBOL (LICIDERSKA SRCA,SVILENE BOMBONE,LUŠE)



                            SLATKIŠI NISU GREH
                        
                                   http://www.starizanatisrbije.rs
                           Galerija"STARA SRBIJA",Beograd,Maksima gorkog 34
                                      tel.060 50 25 793


                             

                  

Danas  praktično svi jedu sve što mogu i žele.

Grad je pun pekara i prodavnica  brze hrane a internet je pun saveta šta treba jesti i šta je zdravo.

Tu su i saveti tipa”kako da brzo  i  lako izgubite 3,5 ..i vise kilograma”,pa oni naslovi “iznenadili bi ste se kada bi znali šta se nalazi u …”

A posebno volim one recepte u kojima su obavezni sastojci :himalajska so,kurkuma,pa pinjoli(plodovi bora roda Pimus čiji se krupniji primerci koriste za ishranu a ima ga u Severnoj Americi)

 Svi okupirani zdravljem,lepim izgledom  i zdravom ishranom  i izbegavaju povrće sa naših pijaca jer je prskano”ko zna čime”, a jela spremaju isključivo sa maslinovim uljem  jer je to zdravo.Preporučuje se mediteranska ishrana ako želite da živite dugo i da budete zdravi.

Da se razumemo,želim i ja da budem zdrava ,da probam neki nov recept i novi ukus ali ne mogu da shvatim da su se potpuno izgubili neki stari recepti hrane koja je othranila generacije i generacije naših predaka ,koji su uglavnom bili zdravi iako nisu koristili maslinovo ulje nego mast.

Htela sam ustvari da pišem pre svega o slatkišima koje, priznajem,obožavam a koji se današnjoj deci zabranjuju ili bar strogo ograničavaju.

Kažu da su slatkiši glavni krivac za gojaznost  i  loš kvalitet zuba.Slažem se da je to moguće ako se preteruje ali svako preterivanje je štetno.

Hrani se nekada  iskazivano veliko poštovanje, pre svega zato što se teško i mukotrpno proizvodila, a istovremeno je bila i svojevrstan statusni simbol, pošto nije svako mogao da jede sve, ističe istoričarka umetnosti i gastroheritolog Tamara Ognjević.

U srednjevekovnoj  Evropi su  pravljeni  i raznorazni slatkiši od onoga čime se raspolagalo, poput meda, oraha, lešnika, suvog voća, koji su dodavani siru(šećer je u to vreme bio izuzetno skup i vrlo cenjen)

Danas se sve manje razgovora oprošlim  vremenima, pa neke mlađe generacije nisu ni imale prilike da se susretnu sa liciderskim kolačima,svilenim bombonama,lušama.Ali i današnja deca ih  zavole ako ih probaju.

 Zato hoću da napišem nešto o ovom lepom starom zanatu i zanatliji

                                        LICIDERU

                  
                                                        http://www.starizanatisrbije.rs

Prema nekim izvorima smatra se da liciderski kolači vode poreklo još iz drevnog Egipta u kome su se pravili kao obredni kolači. U nekim  sakrofazima su pored ostalih predmeta pronadjeni  i medenjaci a ponekad čak i kalupi za izradu kolača.

Grci i Rimljani su  liciderski zanat preneli u Evropu. U XVI i XVII veku ovaj zanat doživljava procvet na prostorima Nemačke a sastojke za kolačiće čine brašno, jaja, prokuvani med .

Modle odnosno kalupi za izradu kolača se prave u raznim oblicima a od materijala uglavnom preovlađuje drvo kruške ili jabuke, a istovremeno se koriste i metalne modle. Kao i u svojoj postojbini, Egiptu, liciderski kolači i u Evropi imaju određenu religijsku notu. Sve češće njihova izrada biva vezivana za verske praznike, posebno Božić tako da nastaju nove forme kolača u obliku Hrista u jaslama, bebe, anđela. Kolačići se daruju u krugu porodice, dragim osobama i gostima za Badnje veče i tokom svih Božićnih dana čineći ih šarenijim i veselim. Glavni sastojak kolačića ostaje med koji skoro u svakoj religiji ima značajno simboličko značenje, pre svega lekovito a zatim i afrodizijačko.
Polako se izrada liciderskih kolača širi i na ostale zemlje Evrope .

U Srbiju liciderska srca i kolači stižu u XVIII veku (1769. Šmit Mihalj, Subotica) prvenstveno u Vojvodinu odakle polako ali sigurno dolaze i u druge krajeve naše zemlje. Na početku se kod nas liciderstvom uglavnom bave Nemci a Srbi uz voskarski polako usvajaju i ovaj slatki zanat. Nekolicina tadašnjih srpskih licidera odlazi na usavršavanje zanata u Grac i Beč gde uče od najboljih majstora i nabavljaju nove kalupe i modle za kolače. Tako počinje i "zlatna" era liciderstva kod nas jer se u to vreme ovaj zanat zajedno sa voskarskim smatrao unosnim i prosperitetnim. Zapisi govore o liciderskim zanatlijama u Novom Sadu i Rumi krajem XVIII veka kao uspešnim i poštovanim. Kombinacija dva zanata, liciderskog i voskarskog, nastaje i zbog sezonske prirode: zimi, kada je veliki broj verskih praznika izrađuju se sveće a leti kada se održavaju vašari i razne svetkovine prave se medeni kolači.

Реч лицитар долази од аустро-немачке речи Lebzelter, али се изводи од латинске речи libum која означава жртвени колач.

2010. godine UNESKO je tradiciju pravljenja liciderskih srca uvrstio na svoju listu nematerijalne svetske baštine u Evropi.

                                       
                                                   
                                          http://www.starizanatisrbije.rs

 Najpoznatiji liciderski kolač je licidersko srce. To srce pored raznih ukrasa ima i malo ogledalo i  nekada  su ga momci poklanjali devojkama kao znak svoje simpatije, pažnje i ljubavi.

I danas se mnogi obraduju kada dobiju licidersko srce i sko ra ga niko ne pojede već ga čuva.

Zato se slatko pojedu svilene bombone i raznobojne luše.

I na kraju ću vam priznati da i ja volim ove bombone i luše .

                               
                                                    http://www.starizanatisrbije.rs
                                                          
Sigurna sa da su zdrave i kupujem ih deci jer mislim da je detinjstvo bez slatkiša  tužno.













понедељак, 9. март 2015.

DUBOREZ - UMETNOST U DRVETU (SRPSKE IKONE,GRBOVI,RAMOVI,KUTIJE,KRSTOVI)

                      

                                            DUBOREZ - UMETNOST U DRVETU 


  Duborez je jedna od najstarijih  i najrasprostranjenijih umetnosti na svetu

  a danas je to zanat koji je skoro nestao sa ovih prostora.
                   
  

Za ovaj zanat su potrebne vešte ruke,puno strpljrnja i pažnje i naravno,puno ljubavi prema zanatu.

Do finalnog proizvoda se dolazi kroz nekoliko faza:priprema drveta,crtanje muster,isecanje kontura testericomi konačno sama izrada.  
izrada u toku                     

 Za izradu duboreza se najviše koriste vrste drvete koje imeju ravnomernu i finu strukturu kao što
 su :orah,mahagoni,lipa,šljiva,hrast,bukva,jasen.

Drvo se obradjuje uz pomoć alata: dleta  različitog  profila koje majstor sam oštri, čekić od tvrdog drveta, razne stege i stabilan sto ili tezga. Od pratećeg pribora koriste se razne turpije za drvo, testerice, profilno prirodno kamenje za oštrenje.


 Za kvalitetan duborez neophodan je plan koji obuhvata pripremu drveta, crtanje mustre, isecanje kontura testericom i samo deljanje dletima i drvenim čekićem po kvalitetnoj fosni ili ramu za ogledalo i sliku.

Mnogo  više vremena je potrebno za pripremu nego za  sam rad.  Majstor uvek mora da uči i da ulaže u alat a koliko je sati rada utrošio na neki motiv i proizvod(za ramove za ogledala,slike I ikone, razne elemente za enterijere, kutije,satove….)često ni sam ne zna.
GRB SRBIJE
                                   http://www.starizanatisrbije.rs/

Najrazvijeni slovenski duborez bio je u domaćoj radinosti tako što se našao kao ukras na velikom broju predmeta koji su se upotrebljavali svakog dana. Arheološki kao i istorijski podaci govore da je duborez postojao kao umetnost. http://www.zanati.org/rs/tradicionalni-zanati/drvo/duborez.html

               Rukodelje i  duborez  su vekovima bili  aktivnosti monaha.



www.starizanatisrbije.rs


www.starizanatisrbije.rs

 Na Kosovu i Metohiji se u monaškim zajednicama razvila i ova delatnost. U Svetim Arhangelima kod Prizrena radi se sitni duborez izuzetne vrednosti a u dečanskoj duborezačkoj radionici nastali su ikonostasi za hramove manastira i crkava širom zemlje i sveta.
Kada se radi o monasima, u duborezu i u ikonopisu uopšte, postoji tendencija da se vraćaju  vrednostima i  ukusu iz doba Nemanjića, naravno ne kopirajući u potpunosti to nego ga koristeći kao neki putokaz.
http://www.umetnostzivota.net/26-manastir-decani.htm
http://www.starizanatisrbije.rs

четвртак, 5. март 2015.

STARI ZANATI: ZANATLIJE SU IMALE SVOJ KODEKS

STARI ZANATI: ZANATLIJE SU IMALE SVOJ KODEKS:                      10 ZLATNIH PRAVILA u prošlom postu sam navela da se zanatlijama pripisuju neobične sposobnosti i tajna znanja št...

ZANATLIJE SU IMALE SVOJ KODEKS



                     10 ZLATNIH PRAVILA


u prošlom postu sam navela da se zanatlijama pripisuju neobične sposobnosti i tajna znanja što je sigurno tačno i neophodno da bi danas opstali.

Danas zanatlija mora da bude,pored toga što je majstor, i nabavljač,računovodja,prodavac(jer teško da može da plati radnika),menadžer....

Mora da se razume i u savremene načine komuniciranja sa kupcima kako bi uopšte pronašli njegovu radionicu.

Da bi sve to postigao i koliko-toliko uspešno radio,on stvarno mora da ima neke natprirodne sposobnosti.

Znam da da su u Srbiji uvek bila teška vremena i da ne treba kukati već raditi.

Zanatlije su se i ranije borile sa mnogim problemima ali su bili organizovani.Našla sam jedan tekst o tome :
"
b) Pitanje bespravnog rada i nelojalnosti konkurencije. Bilo je poznato da jedan deo
zanatlija ne protokoliše radnje već se bavi, radeći kod kuće, bespravnim radom. Broj tih
zanatlija peo se do 15% od ukupnog broja zanatlija. Da bi se njihov rad suzbio, Esnaf
zanatlija u Užicu je između 1922. i 1929. u više navrata tražio od opštinske uprave i
policijskih vlasti da zaštite rad pravih majstora i iskorene divlji rad. Konkurenciju
bespravnog rada naročito su osećali varoški pekari i hlebari u godinama velikih investicionih
radova u užičkom okrugu 1922 - 1926, kada su za ishranu radnika trošene velike kolličine
hleba i pečenog mesa.
 Drugi oblik nelojalne konkurencije sastojao se od preuzimanja poslova koji pripadaju
jednom zanatu od strane drugog zanata. Tih vrsta sporova bilo je više, a naročito u vreme

privredne depresije od 1924, pogotovo od 1926. godine, kada je privredna kriza značajno
uzdrmala zanatstvo. Prvi takav spor pojavio se u Užicu 1923. između limara i bravara. Zbog
sličnih sukoba do kojih je dolazilo između sličnih zanata, sporove je rašavala Zanatska
komora u Beogradu sa važnošću za sve zanatlije u njenoj nadležnosti.


Da su i teškim vremenima  zanatlije držale do časti i pomagali jedni druge 
govori i zadužbina Naumović Dimitrija,kazandžije,njegove žene Anke i sina Vase.

Cilj zadužbine je bio da se iz prihoda pomažu "one čestite zanatlije koji su kao valjani i bez ikakvih strasti i poroka proveli radeći svoj zanat u Beogradu najmanje 30 godina,koji su vere pravoslavne i srpski podanici."





politikin-zabavnik.co.rs

Imale  su zanatlije u Srbiji već početkom XX veka i svoj 

POSLOVNI KODEKS 
Udruženja srpskih zanatlija iz 1911. godine

Deset zlatnih pravila

1. Ne počinji zanat na svoju ruku dok ga nisi dobro ispekao, usavršio u dobrim radionicama, jer će ti se neznanje u ovome tek posle pokazati i osvetiće ti se.

2. Drži čestit i dobar alat u radionici jer i narodna poslovica vrlo dobro kaže: "Bez alata nema zanata". Kao što mlin ne može sa malo vode dobro mleti, tako ni zanatlija ne može sa slabim i rđavim alatom svoje rukotvorine brzo ni vešto izrađivati.

3. Budi učtiv i prijatan prema mušterijama, učtivost i dobro ponašanje među ljudima često više doprinosi napredku zanatlije, nego njegovim proizvodima.

4. Bolje ti je imati manju ali urednu radionicu nego veliku i neurednu, u kojoj rade nepouzdani radnici, kad se puste na veliko, bez pravog računara pre propadnu nego male, žive i čvrste.

5. Drži po koji dobar list iz tvoje ili srodne struke, da saznaš kako se tvoj zanat u svetu razvija i unapređuje pa ćeš i sam oprezno i polagano moći u svojoj radionici uvesti koju novu spravu, nov način, itd.

6. Ide li ti posao slabo, traži uzroke tome pa ih ukloni, ne svaljuj krivicu na druge i ne zaboravi da je svako svoje sreće kovač.

7. Kad ti posao dobro pođe ne upuštaj se onda u kojekakva preduzeća, nego raduj se svome poslu, povećaj i proširi svoju porodicu. Mnogi je valjan zanatlija propao zato što se je - kad mu je posao dobro išao - upuštao u razna poduzeća i špekulacije koje ne razume, a ovamo je svoj zlatni posao zanemario i svet od sebe odbio.
8. Budi tačan u izradi i u rokovima. Mnoge je zanatlije zato odbio od sebe mušterije što se svet već navikao da kod toga i toga majstora nije nikad stvar gotova za ono vreme kad je obećao.

9. Plaćaj tačno svoje račune i ne upuštaj se u velika kupovanja materijala, sprava, itd. što ti zanat ne može pokriti i u čemu će možda posle mrtav novac ležati pa i propasti.

10. Udružuj se sa čestitim zanatlijama svojim drugovima u dobre zanatske zadruge, da materijal zajednički nabavljate jer ćete dobiti tako i bolje i jeftinije. Osim toga, imaćeš u zadruzi sa svojim drugovima bratskog zbora i dogovora, te će ti vreme daleko korisnije proći nego možda u zagušljivoj i nezdravoj birtiji, gde se truje i telo i duša.


 Jeste ovo pisano pre 100 i više godina ali mislim da nije na odmet da se bar pročita a i primeni.
STARI ZANATI: Zašto baš STARI ZANATI ?: U svet zanata sam ušla slučajno ili možda nisam? Završila sam Fakultet političkih nauka i školovala se za diplomatiju ali se time nikada n...

среда, 4. март 2015.

З А Н А Т И





                                                            


      Занатлијама се приписују необичне способности и тајна знања.


Према традиционалним схватањима  балканских и словенских народа занати нису напросто владање одређеном вештином или једноставно неки посао. 

Занати имају посебан значај и симболику.

 Занатлија је особа која има способност да ствара, а у свом раду он понавља сакралне радње које је некада извео Стваралац света. 


 Није случајно што у неким легендама управо Бог је онај који учи људе предењу и ткању, а у песмама је приказан као орач који оре златним плугом.




 У народним веровањима Бог је исто тако и грнчар који је створио прве људе од иловаче. 

На почетку је сваког човека стварао властитим рукама, посвећујући му своју љубав и пажњу, и зато су  први људи били савршени и лепи.




 Временом се уморио и тако их је почео стварати по калупу. 


Предење и ткање такође имају божанску природу – верује се да си богиње мајке биле преље и тако су створиле свет. У хришћанској митологији се спомиње да је још прва жена, Ева, прела и ткала.




  
Уколико покушамо да свој рад погледамо кроз очи наших предака и да тако откријемо његову симболику можда ћемо га обављати са већом жељом и лакоћом, а можда ћемо постати и одговорнији