среда, 28. март 2018.

KALENDAR , PISMO I ASTROLOGIJA SLOVENA







Svedoci smo da i danas mnogi  pokušavaju da Slovene prikažu kao necivilizovan narod koji nije imao ni svoje pismo ni kalendar i koji je svojim mnogobrojnim bogovima prinosio ljudske žrtve, iako za to nema nikakvih dokaza.

Istina,do skora nije bilo ni pisanih dokaza o tome kako su oni živeli i u šta su verovali. 

Smatra se da su Srbi kao pagani došli na Balkan u periodu od 626.godine do 641.godine mada se ni to ne može tvrditi sa sigurnošću kao što se ne zna ni kako su znali koji je dan u nedelji ili mesecu.

Neki primitivni kalendar su ipak morali imati i pre primanja hrišćanstva jer su morali da znaju kada će biti mladina ili pun mesec i kada trebaju da započnu neki posao.

Naše folklorno nasledje i usmena kalendarska tradicija nisu bili dovoljni kao dokaz na osnovu koga bi se moglo zakljuiti da su Sloveni idavno imali svoje pismo i kalendar.

U svom delu "Slovo o pismenima"iz X veka,Črnorizac Hrabri tvrdi da su Sloveni pre primanja hrišćanstva za pisanje koristili crte i reze i da su Ćirilo i Metodije pri opismenjivanju Južnih Slovena već zatekli postojeće pismo,takozvane "črte i reze".

Ovo pismo su nazivali i vlesovica,vinčansko pismo ili slovenske rune i njime je napisana čuvena Velesova knjiga.


VELESOVA  KNJIGA







Ovo je knjiga koja ima veoma neobičan sadržaj i sudbinu.

Rukopis je nastao krajem devetog ili početkom desetog veka i pisan je neobičnim pismom na brezovim daščicama a pronašao ga je 1919.godine pukovnik ruske carske vojske Fjodor Arturovič Izenbek u jednom porušenom zamku u Ukrajini.

On je skupio daščice koje su bile razbacane(38 komada),na kojima su bili ispisani tekstovi "Velesove knjige" i poneo ih sa sobom.

Ovu knjigu mnogi istoričari smatraju najstarijim slovenskim spisom koji sadrži religijske tekstove o starim slovenskim božanstvima,istorijske zapise i naravoučenija.

Knjiga je dobila naziv po Velesu,slovenskom bogu polja pašnjaka i šuma,useva,stoke i životinja koji je bio zadužen za ishranu Slovena.

Sloveni su prvi ili poslednji snop žita nazivali "Velesova brada" i taj snop se čuvao u kući, a od njega se kasnije pravilo brašno za posebne hlebove.

U hrišanstvu je Velesovu ulogu preuzeo Sveti Vasilije.

Iz ove knjige saznajemo da su Grci tvrdili da Sloveni nemaju svoje pismo i da su preuzeli grčko pismo ali se pominje i da je neki Grk morao da se krije po kućama da bi izučavao pismo Starih Slovena što je u suprotnost sa tvrdnjom da Sloveni nisu imali svoje pismo.



KALENDAR







Srpski narodni kalendar je specifičan jer je to skup nepisanih pravila kojih se srpski narod pridržavao vekovima,uporedo sa crvenim.

Od crkvenog kalendara se razlikuje po tome što su imena praznika izmenjena i data imena praznika iz staroslovenske mitologije i data im specifična obeležja,tumačenja i naičin izračunavanja.

Postoje tvrdnje da su naši preci imali kalendarska znanja pre više od dve hiljade godina mada se to ne može sa sigurnošću tvrditi iako su 1958.godine u Ukrajini pronadjeni delovi glinenih posuda sa utisnutim kalendarom koji su bili stari oko sedamnaest vekova i imali su specifične "črte i reze".

Ovi kalendari su imali složenu ornamentiku crteža i znaka koje uspeo da odgonetne ruski arheolog i istoričar Boris Aleksandrovič Ribakov koji je utvrdio da ti simboli predstavljaju simbole dvanaest meseci solarne godine.

Godina je na ovim kalendarima podeljena na dvanaest delova sa upadljivim simbolima vatre i sunca na osnovu čega se zaključuje da su Sloveni imali svoj solarni kalendar,sa jasnom podelom na godišnja doba,sa dvanaest meseci u kojima su poslovi i dani uskladjeni sa prirodnim pojavama(Oranje,setva,žetva,lov,gajenje biljaka),  uz tačno označene datume "paganskih" praznika.

Stari Sloveni nisu proslavljali novu godinu kao što se danas proslavljali.

Oni su proslavljali početke polugodišta.Oko 1.marta se proslavljao Letnjak u čast obnavljanja prirode posle zime,a tom prilikom su se obavljali novogodišnji običaji koji su slični božićnim.

Po staroslovenskom kalendaru kojeg su se pridržavali naši preci(Sloveni)nnastupila je Nova 7527.godina.



                                       STARA IMENA MESECI



Nazivi slovenskih meseci na najjednostavniji način opisuju prirodu tog meseca u
zavisnosti od predela koji su naseljavali ,pa je tako:


januar - ljuti ili koložeg jer su ložena drva zbog hladnoće

februar - veljača ili sečko jer se zbog hladnoće sekla šuma

mart - mežnik ili derikoža jer je u to vreme ,pred kraj zime,već ponestajalo hrane pa su se ubijale i drale životinje

april -bokogrej ili ležitrava jer je sunce jače grejalo i moglo se ležati na travi.

maj - suhi ili cvetanj jer u to vreme biljke počinju da cvetaju .

jun -protaljnik ili trešnjar jer sazrevaju trešnje i drugo voće.


juli -letnik ili žetvar zato što je tada bilo pravo vreme za žetvu.

avgust -žarki ili gumnik zato što se tada žetva prenosila na gumno gde se vršilo žito.

septembar -gruden ili grozdober zbog berbe groždja.

oktobar -grljaznik ili šumopad(listopad) zbog lišća koje je počinjalo da opada.

novembar -studeni zbog hladnog vremena 

decembar -snežanj ili koledar i označavao je vreme snega i narodni ritual za doček nove godine.


                  


                                                                  DANI U NEDELJI



Vrlo je verovato da su Sloveni ,pre nego što su došli na Balkan i primili 
hrišćanstvo,imali svoje dane u nedelji i da je njihova nedelja imala šest dana i to
pet radnih i jedan neradni dan.

Nedelja je bila dan kada se ne radi,"ne dela"

Ponedeljak je bio dan posle nedelje"po nedelji"prvi dan)

Utorak je bio "vtori"dan(drugi dan

Sreda je sredina nedelje,srednji dan

Četvrtak je bio četvrti dan

Petak  je peti dan.

Subota je šesti dan,odnosno sedmi,ako računamo i nedelju.

Sloveni počinju da pominju ovaj dan tek sa prelaskom u hrišćanstvo i ima više 
teorija o ovom danu.


Jedna od teorija je i da je ovo bezimeni dan jer nema slovensko poreklo već 
potiče iz asirijskog jezika,odakle su ga preuzeli i Jevreji.


Ovaj bezimeni dan je posvećen opasnom božanstvu ije se ime ne sme pominjati
 da se ne bi prizvalo zlo i posvećen je mrtvima.



                                                     SLOVENSKA ASTROLOGIJA







Stari Sloveni su verovali u život posle smrti.Oni su smatrali da se svako radja 
pod jednom zvezdom i da posle smrti odlazi na neku od tih zvezda a to mesto 
na nebu na kome borave duše umrlih oni su nazivali Irij.



Slovenska astrologija je slična ostalim astrološkim sistemima i odredjenim 
planetama i saszeždjima odgovaraju odredjeni bogovi.


Slovenska godina je počinjala prolećnom ravnodnevnicom,odnosno prvim 

Belojarom koji odgovara zodijačkom polju Ovna

Lada,boginja ljubavi koja po svojim osobinama odgovara rimskoj Veneri,vezana je za  sazvežje Bika.

Kupalo odgovara Blizancima

Krišnji odgovara sazvežju Raka

Dažbog(koji je kod slovena božanstvo sunca) odgovara Lavu


Maja Zlatogorka odgovara Devici

Veles odgovara Vagi

Perun koji je povezan sa planetom Mars,odgovara Škorpiji
   
Kitovras  odgovara Strelcu

Koled odgovara Jarcu 

Da ovi nazivi imaju veze sa narodnim obiajima ,potvrdjuje injenica da se i danas
 u mnogim selima oko Božića slavi Koledo i pevaju koledarske pesme ali o 
starosrpskim bogovima,mitologiji ,bićima i bajkama ću pisati sledeći put.


среда, 21. март 2018.

DA LI ČUVAMO OBIČAJE I TRADICIJU SVOGA NARODA?




Ovaj blog sam počela da pišem sa željom da na jednom mestu sačuvam naše
običaje,verovanja i stare zanate jer su tradicija i običaji u životu jednog naroda,
 pored jezika i religije, verovatno najpresudniji za stvaranje i očuvanje etničkog
 identiteta tog naroda.


Kod nas se poslednjih 20-tak godina mnogo govori o povratku tradiciji ali je u ovom 
vremenu opšte globalizacije kada se gube mnoge posebnosti naroda i zamenjuju 
se univerzalnim i bezličnim vrednostima i kada mali broj ljudi zna zašto 
životu radimo neke stvari  i odakle potiču naši narodni običaji , prisutna opasnost od 
pomodarstva i izmišljanja i uvodjenja novih običaja  koji ne pripadaju našoj tradiciji.



Činjenica je da savremeni način života neizbežno unosi promene u naš život ,
 da se običaji menaju i da je teško odrediti kada je tačno neki običaj nastao.



Činjenica je takodje da su običaji nastali iz  potrebe da se  zadovolje različite 
ljudske potrebe, a kako su se te potrebe menjale, tako su se menjali i običaji .
.




Srpski narodni običaji potiču iz starih, prehrišćanskih verovanja koja su opstala
 do danas.Ti običaji su vezani za određene događaje, praznike ...(zaštita zdravlja,
izlečenje,prizivanje kiše...) i prate ih razni obredi i rituali za koje se veruje da će 
pomoći.





 Religija Srba pre dolaska na Balkan je bila prirodna religija.



 Naši preci nisu imali ime za svoju veru već su jednostavno živeli na način koji je
 ta vera propisivala.Njihova vera se zasnivala ma silama prirode ali kroz razne
 bogove i bića.

 Svoje bogove su veoma poštovali ali su sebe smatrali potomcima tih bogova i 
 obraćali su im se kao sebi ravnim.


Srbi su svoje bogove poštovali na otvorenom prostoru uz prinošenje žrtava i pevanje
 kao u drugim mnogobožačkim religijama mada se ne mogu naći dokazi da su
 prinošene ljudske žrtve što je slučaj kod velikog broja naroda.



Oni su imali  šumska svetilišta( svete gajeve) koja su uglavnom srušena  kada su 
primili hrišćanstvo ali je vera starih Slovena bila izuzetno jaka što se vidi iz toga  
što su posle prihvatanja hrišćanstva mnogi hrišćanski sveci dobili osobine starih 
bogova,a dani posvećeni nekom bogu,postali dani posvećeni svecu



Narod je bio spreman da prihvati novu veru samo ukoliko se zadrže običaji a 
bogovi ostanu,makar samo kroz svoje osobine.


U svetilišttima starih Slovena su se nalazili kumiri.






Kumiri su bili kipovi iz rađeni  u hrastovom drvetu ili kamenu sa likom slovenskog 
božanstava a postavljani su na  brda u okolini naseljenih mjesta.


 Po kućama su se nalazili kumiri domaćeg božanstva, odnosno mitskog pretka koga
 je  primanjem hrišćanstva zamenila ikona domaćeg sveca.


Veoma je rasprostranjeno  verovanje da proslavljanjem slave Srbi samo odaju poštu
svecu koji je zamenio prethodnog paganskog boga-zaštitnika.





Slava - krsno ime ili krsna slava je prastari narodni običaj proslave zaštitnika doma
porodice kojim se održava veza sa precima i poreklom a najbolje se i najduže
 od svih slovenskih naroda se održao kod Srba.



U srpsku tradiciju slava je stigla1862.godine i to tako što  je posle primanja 
hrišćanstva postalo jasno da je nemoguće iskoreniti paganske  narodne običaje
i tradiciju,pa je mitropolit  Srbije Mihailo uobličio slavu. 




Danas, pored porodične slave, postoje i crkvene, gradske, zanatlijske, pa čak i 
stranačke slave.



Poznato je, da se porodična slava nasleđuje “s kolena na koleno”, sa oca na sina
ali danas slavu žele da slave i ljudi koji nemaju tu tradiciju u svojoj porodici.
Neki od njih su se raspitali koju su slavu slavili njihovi preci i nastavili da slave tu 
slavu,a drugi sami biraju slavu koju žele da slave.



Oživljavanje ovog  lepog običaja našeg naroda medjutim,prate pojave koje
ugrožavaju njegov  duhovni značaj. 



 Ranije se podrazumevalo, da onaj kod koga se ide na slavu, treba da bude pozvan
 u goste kod onoga ko mu je bio gost  kada on slavi svoju krsnu slavu.

Takodje se podrazumevalo da ako ste jednom pozvani na slavu,to  znači da ćete
stalno biti pozivani kao i da će se ta tradicija prenositi i na buduće generacije.


Proslava slave je bila prilika da se bliski ljudi okupe i zajedno uspostave duhovnu 
vezu. Domaćin je spremao posluženje za svoje goste a jedini pokloni koje su gosti 
donosili bili su jabuka za domaćicu i kocke šećera za decu.



Danas se ovaj  običaj prilagodjava  savremenim uslovima tako da proslavljanje 
slave u kafani ili organizovanje preskupih slava vise nije retkost zbog čega  ovakve
proslave postajuproblem za mnoge goste.



Ljudi koji nisu u stanju da na slavu odnesu skup poklon domaćinu od koga su za 
svoju slavu dobili skup poklon ili da obezbede bogato posluženje ,odustaju od
odlaska na slave.


Tako danas slave sve više postaju statusni simbol,odnosno potpuna suprotnost 
onome što je nekada bila i šta treba da bude.


Rekla sam već da savremen način života neminovno dovodi do nekih promena 
i u obeležavanju običaja .To se dogodilo i sa prihvatanjem Hrišćanstva, ali su naši
preci prihvatajući novu veru ,kroz razne običaje sačuvali i puno uspomena na
slovenske bogove i način života.



Nova vera se mogla približiti stanovništvu samo ako se zadrže običaji i ako mnogi 
hrišćanski sveci dobiju osobine starih bogova što pokazuje koliko je bila jaka vera 
starih Slovena koji su na Balkan došli kao pagani i bili izloženi pritiscimada prihvate
hrišćanstvo.


  .
Vladarska porodica(veliki župan Mutimir )se prva pokrstila ali se stara slovenska 
vera održala kroz pravoslavlje i narodne običaje (proslava Božića,Uskrsa,svadbe,krštenja,kumstva…)koji obiluju paganskim
ritualima i o kojima ću posebno pisati.




понедељак, 12. март 2018.

MIRIS DOMA




Da li ste primetili da svaki stan ima svoj miris?

Ja,pre nego što udjem u neki nepoznat stan,prvo duboko udhnem njegov miris jer mi on puno kaže o onome ko tu živi.

Imate stanove koji mirišu na osveživače vazduha,hemijska sredstva za dezinfekciju,parfeme.....

U takvim stanovima,kad u njih zakoračite,vidite da je sve na svom mestu,kao u katalozima o uredjenju kuća.Nigde ni trunke prašine,nema spuštene torbe na sto ili nekog dela odeće prebačenog preko naslona fotelje.Tu je sve sjajno i izglačano i nemate osećaj da tu neko stvarno živi jer ljudi u takvim stanovima i ne žive.Oni tu samo spavaju,kupaju se i presvlače a žive po kafićima,splavovima....

Ima stanova gde,čim se otvore vrata i pre nego što začujete dečiji glas,znate da tu žive ljudi koji imaju bebu jer osetite miris bebe.Osetite u vazduhu miris šampona,penica i pomadica za bebe a u nekim,verovali ili ne i miris opranih i opeglanih pelena.

Ima i onih stanova koji mirišu na ustajali duvan,losion posle brijanja i alkohol i odmah znate da tu živi čovek koji je sam i kome ispijanje čašice alkohola i duvan nisu potreba već navika.

Ima i onih bezmirisnih stanova sa ustajalim vazduhom koji su ispunjeni samoćom.U tim stanovima borave ljudi koji žive od uspomena.

Njih su deca zaboravila ili žive negde daleko.Prijatelji su im umrli ili su se isto tako zavukli u svoje stanove,okružili lekovima,zatvorili prozore jer se boje promaje i čekaju da čuju zvuk zvona.

Ako zvoni telefon to znači da ih se setio neko od dece i da će njihova samoća biti malo ublažena.

Zvono na vratima obično znači da je došao poštar sa kojim će razmeniti neku reč.







Ima medjutim i stanova koji mirišu na pravi dom i taj miris najviše volim.

Kad se otvore vrata,taj stan zamiriše na supu,sarmu,ajvar,beli luk,zapršku,na jabuke i cimet,džem,čistu posteljinu....

To je stan koji miriše na porodicu i toplinu.