петак, 28. јул 2017.

PRIČA O KREČU,KREČANAMA I KREČARIMA





Znam da će većina vas kada vidi ovaj naslov pomisliti "Priča o kreču?
Kakva može biti priča o kreču?"
I meni su u školi lekcije o kreču ,sa svim onim formulama,bile neinteresantne ali ja ovde neću pominjati ni formule ni istorijat ni dosadne podatke.
Pa o čemu ću onda pričati?
Pričaću o tome kako se kreč pravio nekada a negde se,istina retko ,i danas pravi i gde se sve koristi.
Moje interesovanje za kreč se javilo nedavno kada je mojoj prijateljici bio potreban negašeni kreč ali onaj koji je pečen isključivo na drvima .Od tog kreča je trebala da pravi krečnu vodu i koristi je kao lek.
Počela sam da tražim kreč misleći da ću ga lako naći a tako sam shvatila da o kreču može da se ispriča više priča.
                                                Dobijanje kreča
Moram ipak da počnem od dobijanja kreča.
Možda reč "dobijanje" nije adekvatan izraz jer se kreč ne dobija .Proizvodnja kreča je težak fizički posao za koje je potrebno i znanje.
Najteži deo posla je zidanje krečane jer se svaki kamen ručno ugradjuje.
Za jednu krečanu od koje se dobije 5 ili 6 tona negašenog kreča, potrebno je oko osam tona kamena krečnjaka i oko 25 kubika drveta.
Krečana se obično pravila u nekoj uvali ili vrtači i to tako što se u sredinu zabode kolac pa se uz pomoć kanapa  iscrta krug i tako odredi veličina krečane.
                                                Izgradnja peći



Pošto je odredjena širina jame(dva do tri metra) odredi se i dubina (poluprečnik kruga).Ova rupa se zatim oblaže kamenjem (temeljcima) sve do ploče,na kojoj se prave vrata za ubacivanje drveta a na suprotnoj strani se prave vrata za izbacivanje žara i pepela.
Otesani kamen se redja u obliku svoda a sredina se zatvara kamenom u obliku piramide.
Na oko 50 do 60 cm od kamenog zida u zemlju se zabijaju dugački kočevi oko kojih se plete plot a izmedju zida i plota se nasipa zemlja i sitno kamenje .To je košuljica koja sprečava dotok hladnog vazduha koji bi usporio pečenje kreča.
Na kraju se u krečanu stavlja „tovar“ ili krupno kamenje. Krupno kamenje u krečani ređa se u obliku zaobljene kupe koja mora biti visoka onoliko koliki je prečnik rupe.
Na kraju se sve pokrije slojem zemlje od oko 30 cm a oko krečane se kopa kanal koji ako padne kiša ,odvodi vodu dalje od krečane.
                                                     Iskop kamena



                                                      Pečenje


Kada su izvršeni svi pripremni radovi donose se drva (bukova)za pečenje i peć se pali.
Od tog trenutka krečari skoro da i ne spavaju jer vatra nikako nesme da se ugasi.Smenjuju se oni tako na svakih 5 sati jer ne može dugo da se izdrži pored peći u kojoj je temperatura od 1.000 do 1.800 stepeni Celzijusovih.
Vatra se loži neprestano i pečenje traje obično oko 40 sati  a kada kamen počne da se pretvara u kreč,krečana se zatrpava crvenim kamenom koji u njoj održava visoku temperaturu.
Posle hladjenja raspliće se plot i sklanja zemlja kako bi se došlo do kreča.

                                                       Hladjenje kreča



Tako je dobijen negašeni kreč i priča o kreču može da počne.


                                                        Gašeni kreč
Negašeni kreč je u obliku grudvi a gasi se tako što se u sanduk za gašenje sipa odredjena količina negašenog kreča pa se onda nalije voda a to se radi pažljivo jer dok se raspada i gasi,kreč razvija temperaturu od oko 150 stepeni Celzijusa.
Gašeni kreč se koristi u gradjevinarstvu,poljoprivredi,medicini,kozmetici,domaćinstvima..

                                                          Krečenje



Jeste li primetili da i danas svi koriste izraz "krečenje stana" iako retko ko stvarno koristi pravi kreč?
Ipak,onaj kome je stalo do ekološki zdravih materijala ,pogotovu u stanu u kome živi,stvarno kreči!
Ako se kreči pravim krečom ,mora se krečiti u dva sloja a u prvi sloj se obavezno stavlja pesak.Pretpostavljam da to ima veze sa vezivanjem za podlogu mada mi moler koji je kod nas krečio nije znao da kaže zašto.
U drugi sloj se može dodati toner za disperziju ali se mora dodati više tonera i napraviti jača  boja jer izbledi kad se osuši.

                                           Živi kreč čisti štale o bunare



Ne,nije šala.Kreč je odlično dezinfekciono sredstvo i nekada se u seoskim domaćinstvima koristio za krečenje štala,svinjaca i kokošinjaca.
Koristili su ga i za dezinfikovanje vode u bunarima,bacali su isitnjen na njive ili u jame sa uginulom stokom.
Posle velikih poplava pre par godina ,negašeni kreč je bacan i po njivama i po barama iz kojih se voda dugo nije povlačila ali pod stručnim nadzorom a ugašenim krečom poljoprivrednici i sada kreče stabla u svojim voćnjacima i tako ih štite i od insekata i od glodara.

                                          Kuvate li slatko od šljiva i kajsija?   




   Mislim da svaka domaćica koja kuva slatko od šljiva,zna da joj je neophodan kreč.
Recepata ima različitih ali je kreč neophodan.Krečna voda u koju se spuštaju oljuštene šljive pomaže da šljive ostanu cele i čvrste.
Recept za slatko od šljiva
Potrebno:
- 1 kg šljiva
- 1 kg šećera
- 1 limun koji se opere i iseče na kolutove
- 250 grama kreča
- 4 litra vode
Priprema krečne vode:
250 grama negašenog kreča se rastvori u 2 litra vode pa se doda još 2 litra vode.To se promeša i ostavi da se voda izbistri.Onda se krečna voda pažljivo odlije i u nju se stavljaju oljuštene šljive iz kojih su izvadjene koštice.
Priprema slatka
Šljive se oljušte,izvade im se koštice i stave se u krečnu vodu u kojoj odstoje oko 1 sat nakon čega se stavljaju u djevdjir,ocede i dobro isperu.
U medjuvremenu ste ušpinovali šećer sa malo vode i kada se dobije gustina meda u šerpu se spuštaju šljive i dodate kolutove limuna.Ako volite,u svaku šljivu možete na mesto gde je bila koštica da stavite polovinu jezgra oraha.
Šljive se onda kuvaju(bez mešanja) i kada vidite da je kuvanje gotovo,šerpu skidate sa šporeta,pokrivate je vlažnom krpom a kada se sasvim ohladi sipate u tegle.

                                                         Kreč u farmaciji

  Da,krečno mleko se i danas koristi u farmaciji protiv svraba od ujeda insekata i kod zasušivanja krastica kod boginja a koristi se i za negu bebine guze.Jednostavno je za upotrebu i nema neželjena dejstva.
Ako ga koristite zbog ujeda insekta ili alergije,najbolje je da ga stavite direktno na ta mesta i ostavite par sati da deluje.Može se njime namazati i celo lice ali se najpre mora očistiti a bočica sa krečnim mlekom promućkati pa kad se mleko lepo sjedini,naneti ga na vatu ili gazu i njime premazati lice.
Eto,opisala sam kako su ljudi nekada i to vekovima pravili kreč a ovaj zanat je kao i svaki drugi imao svoje specifičnosti u zavisnosti od geografskih osobina sredine  ali i od razvoja nauke i industrije.
Ovaj stari zanat  koji se prenosio sa kolena na koleno u mnogim porodicama ,skoro da više i ne postoji a majstora krečara je sve manje ali kreč je i dalje tu i pored novih i jeftinijih materijala i savremene tehnologije.
Sada se proizvodi u savremenim krečnim pećima ali se i dalje proizvodi.


среда, 19. јул 2017.

STARO I RETKO ZANIMANJE - KORPAR





Volite li proizvode od pruća? 

 Ja prosto ne mogu da im odolim.

 Još kao dete sam pokušavala da uplićem grančice i napravim nešto sama,ali ti su pokušaji,naravno,bili bezuspešni. 


 Na vašarima (Obrenovac i Šabac) redovno obilazim štandove sa proizvodima od pruća i divim se korpicama i stolicama koje su tako udobne i savršene za odmaranje,sedenje,leškarenje…. 


 Dugo sam mislila da se korpe i sve druge lepe stvari pletu od žalosne vrbe jer sam samo tu vrbu prepoznvala a onda sam na obali Save videla velika stabla vrbe čije grane nisu visile kao one kod žalosne vrbe a i neko „grmlje „za koje su mi rekli da je ustvari vrba.


 Od jednog korpara sam saznala da se za pletenje u korparstvu najviše koristi crvena vrba i da ona najčešće raste u rečnim dolinama i na šljunkovitim nanosima ali da se ona sadi i gaji za potrebe ovog zanata.





A znate li koliko je truda,rada i umeća potrebno da se izradi jedna korpa?



 Jedan iskusni korpar mi je rekao da u zavisnosti od toga kakva je korpa,treba i do 6 sati intezivnog rada ,odnosno pletenja. 



 Korparstvo je težak zanat i ubraja se u muške zanate jer da bi se došlo do sirovine(vrbe),treba prvo zemlju obraditi, pa vrbe zasaditi,pa okopavati ,kositi…



 Početkom XX veka je u Srbiji ,korparstvo bilo veoma razvijeno i to najpre ,kao i većina zanata,u vidu domaće radinosti. Kao osnovna sirovina korišćena je crvena vrba koja raste na proplancima ,voli vlažno zemljište,ima gipke i savitljive grane i brzo pušta korenje.Od toga na kakvom zemljištu raste,zavisi i kakav će biti kvalitet vrbe jer tvrdo zemljište daje tvrdo drvo ali se takvo drvo teže plete.  

Posle sađenja, pruće se vrlo brzo primi i brzo raste, jer je to u stvari vrsta brzorastuće vrbe,ali iako se kaže da „vrba raste kao iz vode“ ima tu dosta posla.Najvažnije je da zemljište na kome se vrba gaji bude bez korova. 





 - Košenje vrbe 


 U kasnu jesen,kad opadne lišće,počinje košenje vrbe.Nekada se kosilo ručno,pomoću „kosira“ a danas je mnogo lakše jer se kosi traktorskom kosilicom. Kad se pokosi, dovozi se kući u dvorište i odmah se klasifikuje po dužini i kvalitetu i vezuje u snopove a onda nastupa težak i prljav posao.

 - kuvanje pruća i ljuštenje

Kuvanje se obično vrši u velikim kazanima na otvorenom prostoru. 

 Pruće se stavlja u hladnu vodu i kuva od 6 do 8 sati a ponekad čak i 12 sati uz nalivanje vode. Nakon kuvanja pruće se hladi a onda se počinje sa ljuštenjem kore sa pruća. Iako se danas to ne radi ručno već postoji mašina koja skida koru,ipak je za ovaj posao potrebna snaga.


 Pošto je pruće oguljeno ponovo se klasifikuje i odredjuje mu se namena pa se ponovo suši.




 – Sušenje 

 Za sušenje je bitno da se pruće ne nalazi direktno na suncu.

Posle par dana sušenja izvrši se proba.Ako prut pri savijanju pukne znači da je konačno sve spremno za pletenje i da počinje najlepši deo posla.




 – Pletenje

Pletenje je onaj najlepši deo posla kada se mašti da na volju ali je pored lepote važna i čvrstina koja se postiže jakim preplitanjem. Kuvano i suvo pruće se pre pletenja korpi potopi bar sat vremena u hladnu vodu koja mu privremeno vraća elastičnost ali ako pletenje potraje,pruće treba češće namakati jer se brzo suši i onda lako puca. 

 Kod pletenja korpe korpar najčešće sedi na niskoj klupi i pletenje počinje od dna ka gornjem delu ,a korpu završava izradom ručki.



 Korpari često koriste i različite drvene kalupe za svaki proizvod. 

 U pletenju se koristi celo pruće ali se pruće može i rascepiti po dužini spravom od drveta koja se zove cepač i koja cepa prut na tri dela.Tako se dobijaju tanke trake koje se zovu vitre.Ove trake se prilikom pletenja drže izmedju kolena i njima se najčešće obavijaju drške ili spojevi na korpama i nameštaju a mogu da služe i za pletenje ali osnovni kostur mora biti od punog pruća.


 – Završna obrada

Kada završi ceo predmet korpar započinje završnu obradu.

Danas to uglavnom znači da se predmet farba,lakira i često ukrašava dekupažom. 

 Meni je najlepši ,naročito nameštaj,u prirodnoj boji. Farbani mi ne deluje toplo i prirodno mada neke kombinacije bele boje i šarenih jastuka mogu lepo da izgledaju i u savremenom stanu.


 – Čuvanje pruća 

Dešava se da korpar ne upotrebi svo osušeno pruće već ga čuva za kasniju proizvodnju.
 Ako je pruće neoljušteno može se upotrebiti ( posle pripreme) i nakon godinu dana a ako je skuvano ,oljušteno i prirodno osušeno,može da čeka na pletenje mnogo duže. 


 -Šta se koristi u mojoj kući 











 I da Vas pitam sada kada ste (ako ste) sve ovo pročitali,da li mislite da je korpa od pletenog vrbovog pruća stvarno skupa?